Na Mauricijusu, rekli smo; DA!

Tradicionalna vjenčanja i svadbe u Hrvatskoj jedan su od glavnih životnih događaja.

Za to se priprema i preko godinu dana, pišu se liste uzvanika, šalju personalizirane pozivnice, bukira se bend, pa tamburaši za kod kuće i pred crkvom, nekoga tko će pjevati u crkvi, treba izabrati salu, platiti kaparu, gdje će spavati tetka, a baka i djed? Treba izabrati savršeni meni jer svi moraju biti zadovoljni hranom i siti, a tu su još vjenčanica, fotograf, video, light show, torta, cvijeće, buket, ukrasi na stolovima, poklon i kolači za odlazak gostiju, odijelo, rever, ukrasne trake za auto, vina i rakije u bačvama, catering za susjede, haljine za djeveruše.....

Ako se ne posvađate s roditeljima ili partnerom barem desetak puta uopće vam nije stalo.

Količina stresa i novčane brige muče vas do dana iza svadbe kad se otvaraju kuverte i moli Boga da se barem troškovno pokriješ. Poneki su i na dobitku što ovisi od obitelji i prijatelja kakve imaš, a neki plaćaju kredit sljedećih nekoliko godina.

U svome životu bila sam na mnogim svadbama. Iako su te svadbe bile poprilično različite, jedna stvar im je zajednička; toliko pripreme i nerviranja za jedan dan! Jedan dan!!!!

Sve mora biti savršeno jer ipak jednom se udajemo (osim ako ne). Taj pritisak savršenstva stvara najveći stres i na kraju vrlo često niti ne uživaš na vlastitoj svadbi koliko te razvlače na sve strane.

Kada napokon odradiš sav protokol koji se od tebe očekuje, shvatiš da je prošlo tri u noći i da ti je pola gostiju već otišlo.

Nemam ništa protiv tuđeg izbora kako će i na koji način proslaviti svoj ulazak u brak, samo želim naglasiti da ovo gore napisano nikako nije moj izbor ali isto tako mi je žao vidjeti da mnogi parovi padnu pod utjecaj društva, roditelja, obitelji i očekivanja.

Ja sam uvijek zamišljala vjenćanje da bude daleko od tradicije i definitivno drugačije.

Presretna sam da sam i upoznala partnera s kojim sam na istoj valnoj duljini i ima doslovno isto mišljenje o vjenćanju, a to je:

Svadba nikako!

Egzotična lokacija svakako!

Nakon nekoliko tjedana istraživanja gdje ćemo i što ćemo, odluka je pala na jednu zagrebačku agenciju, a lokacija na Mauricijus.

Mali i egzotični tropski otočić u Indijskom oceanu još uvijek neiskomercijaliziran, udaljen oko 11 sati letom, s predivnim plažama i kristalnim tirkiznim morem i što je još bitno u ovoj priči, nude paket organiziranog vjenčanja. Mi se samo trebamo pojaviti na plaži.

Kod kuće smo odradili zakonsko-pravni dio te pripremili sve dokumente koje smo morali prevesti na engleski jezik. Nije bilo previše posla oko papira ali je ipak bila mala gnjavaža.

Spakirali smo se i krenuli u nepoznato...

Let od 11 sati i nije prošao najbrže na svijetu ali smo bili toliko uzbuđeni i sretni da smo preživjeli.

Sletjeli smo oko 8 ujutro po lokalnom vremenu.

Ovdje je savršen trenutak da kažem malo više o Mauricijusu.

Infocard:

Zemlja: Mauricijus

Glavni grad: Port Louis

Službeni jezik: engleski, francuski i mauricijski kreolski

Vjeroispovijest: 50% hinduisti, katolici, sunitski muslimani...

Stanovništvo:1,265,985 (2018)

Mauricijus je stvoren (kao i cijeli okolni arhipelag) nizom vulkanskih erupcija prije otprilike 10 milijuna godina. Popularna ptica Dodo koja je živjela isključivo i samo na Mauricijusu je skupa sa ostalim malim životinjama imala savršeni život dok nisu došli Portugalci 1505. god i otkrili otok. Zbog koraljnog grebena koji i do 80 % okružuje otok, nije mu bilo tako lako prići, pogotovo u onim starim galijama ali Nizozemcima je to uspjelo 1638. god te su ga naselili i dali mu ime po princu Mauriceu od Nassaua. Francuzi su vladali otokom tijekom 18. stoljeća i dali mu ime lle de France ali Britanci su preuzeli otok 1810. god i vratili mu ime Mauricijus. Nezavisnost je dobio 1968. god kada je postao republika. Burna kolonijalna prošlost se odrazila na kulturu Mauricijusa koja je mješavina nizozemske, francuske, indijske i kreolske. Multikulturalan, raznolik i šaren u biti nema neku svoju tradiciju jer kolonisti su donijeli svoju kulturu, a kasnije dovezeni robovi (afrički narod) te radnici (Indijski narod) su donijeli svoju kulturu. Danas svi žive u lijepom skladu i toleranciji ali i ne baš pretjeranom bogatstvu, kako sam to ja zamišljala. Naime, otok je poprilično skup jer naravno većinu proizvoda uvoze, a ono što sami proizvode i oko čega se vrti njihova prošlost i sadašnjost je šećerna trska. Preko 90% poljoprivrednog zemljišta je zasađena šećerna trska. Mnoge francuske i britanske obitelji su se obogatile na njoj, te su dan danas većina posjeda na Mauricijusu privatna tj. u posjedu prvih kolonista ili bolje rečeno njihovih potomaka. Plaće su male, standard je niži od našeg i većina stanovništva si niti ne može priuštiti putovanje van otoka.

Najviši vrh Mauriciusa je Piton de la Riviere Noire visok 828 m.

Klima na otoku je tropska, zime su tople i suhe, a ljeta vlažna i vrela.

Ljeti cikloni često pogađaju otok ali hvala Bogu mi to nismo doživjeli.

Prelijepa unutrašnjost i još ljepša obala mami vas da ovdje ostanete što duže.

Nakon procedure ulaska u zemlju dočekala nas je partner agencija s poklon vrećicom i vozačem do hotela ali isto tako i temperatura viša od 30 stupnjeva celzija (napominjem da je zima na sjevernoj Zemljinoj hemisferi pa smo se osjećali kao da smo ušli u saunu).

Naš resort se nalazio na sjeverno-istočnom dijelu otoka. Vozaču koji je ujedno i turistički vodič trebalo je sat vremena da nas doveze do hotela jer se aerodrom nalazi na južnom dijelu otoka. U hotelu su nas dočekali s osmjehom, osvježavajućim pićem i poklonom u vrećici (još jedan, ali nije da se žalimo) ipak smo na medenom mjesecu. Obzirom da nam soba još nije bila spremna, ponudili su nam da se otuširamo u prostorijama za goste koji čekaju svoju sobu. Koferi su nam također bili zbrinuti, a mi smo izvukli samo ručnike za plažu i kupače kostime (naravno mobitel i pare) te se otišli prošetati do plaže na svoje prvo od mnogih osvježavajućih pića.

Onako omamljeni od puta i uzbuđenja nismo uopće bili svjesni da smo zapravo OVDJE i da odmor službeno počinje. Zavaljali smo se na ležaljke ispod suncobrana i uživali u divnom pogledu.

Prvih nekoliko dana prošla su u istraživanju hotela i okolice, uživanju u koktelima na plaži i naravno hrani.

Napravili smo početničku grešku kao većina gostiju na našoj Jadranskoj obali od tolike želje za kupanjem i sunčanjem oboje smo izgorjeli. Velika razlika u prelasku iz zime u ljeto nas je prevarila. Preporučujem da nosite kape ili šešire i da se ne izlažete suncu jer je prejako, mi smo svoju lekciju naučili na teži način.

Drugi dan smo posjetili glavni grad Port Louis jer smo morali otići u sud zbog provjere dokumenata. Već sam spomenula da su ovdje vozači i turistički vodiči, te su izuzetno upućeni u povijest Mauricijusa. Jako su pričljivi i gostoljubivi te odlično pričaju engleski jezik. Također su i znatiželjni pa su nas ispitivali o životu u Hrvatskoj; kako to da smo došli tu kad i sami imamo lijepu obalu i more, kako nam se dalo toliko daleko putovati, a znaju i da smo osvojili srebro na nogometnom prvenstvu 2018.g. itd... neshvaćaju da smo mi ptice lutalice i da volimo putovati. Naravno da je naša obala predivna ali smo je već vidjeli uzduž i poprijeko mnogo puta. Velika većina žitelja Mauricijusa misle da je život u Europi Bogom dan, a ne shvaćaju da već žive u raju.

Port Louis je mix europske, afričke i indijske kulture. Ne mogu reći da ima najljepšu vizuru jer je arhitektura doslovno pomiješana, kao da je sve nabacano bez nekog plana i reda, a opet upravo to i je šarm grada. Užurban, kaotičan i pun ljudi koji nekud žure. Iskreno bilo nam je drago vratiti se u naš resort i uključiti "beach mode".

Dan vjenčanja

Prvih dana Mauricijus nas je zaveo svojom ljepotom i egzotikom da smo na trenutak zaboravili glavni razlog dolaska. Tek kada smo se probudili na dan vjenčanja shvatili smo da je stigao i naš "big day". Prelijepa lokacija, more, kokteli i lijepe večernje šetnje su formula za apsolutno opuštanje. Tako da uopće nismo bili nervozni ili slično tome, dapače cerekali smo se kao djeca. Dan smo započeli doručkom iza kojeg je uslijedila opuštajuća masažu s eteričnim uljima. Uslijedio je moj termin za frizuru i šminku, te smo dočekalie fotografa i naše dvije koordinatorice vjenčanja.

One su nam donijele buket i rever, te nas nastavile voditi kroz proces vjenčanja.

Spustili smo se na plažu prema pristaništu gdje nas je čekao mali brod koji nas je prevezao na otočić preko puta resorta. Vjetar mi je razmrsio kosu i tu je bio kraj mojoj frizuri, a znate što... bilo me baš briga. Dočekao nas je simpatični matičar Indijac koji nas je još više nasmijavao svojim forama kao da već nismo i ovako bili neozbiljni. Ceremonija je trajala oko pola sata i bila je ležerna i opuštena baš kako smo htjeli. Uživajući u šampanjcu i torti izgovarali smo jedno drugom zavjete. Nećete mi zamjeriti što ću mnoge detalje zadržati za sebe ali ako vas ovo imalo privlači mi vam preporučujemo od srca.

Nakon ceremonije ostali smo se fotografirati na otočiću. Bilo mi je presmiješno što se šetam po plaži u vjenčanici i što me svi gledaju, ali opet, ovo je dan kada se udajem i trebam biti u centru pažnje.

Na osamljenom dijelu plaže čekao nas je svečano dekorirani stol i večera u pet slijedova. Ugođaj su upotpunili simpatični svirači pjevajući nam romantične ljubavne pjesme. Pješčana plaža, tropska noć, večera uz svijeće...osjećali smo se kao kralj i kraljica.

Prvi dan braka započeo je sa doručkom na najljepšem mjestu u restoranu i pogledom na more i okolne otoke. Obzirom da je Mauricijus otok okružen koraljnim grebenom i njegovo podmorje je poprilično unikatno, nismo mogli odoljeti izletu koji će nas odvesti na upravo ta mjesta. Za tu svrhu poslužila je podmornica koja nas je spustila na 30-ak metara dubine kako bi se mogli diviti morskoj flori i fauni, koja je usput rečeno spektakularna. Kapetan je bio prilično duhovit lik koji je nakon urona i postignute određene dubine (doslovno morsko dno), počeo pripovijedati o tome kako bi trebalo podmornicu ponovno vratiti na površinu u slučaju da se njemu nešto desi, tipa da izgubi svijest i slično...svi smo pomislili da je to odličan način za rješavanje tjeskobe i klaustrofobije (ili jesmo li?).

Podmornica je stara 20-tak godina i kaže kapetan da je izgrađena u Norveškoj te je služila kao kompresijska komora. Unutra ima mjesta za 10 ljudi plus kapetan. Ima kapaciteta da roni 3 dana bez izranjanja, problem je što SAMO nema wc.

Nismo nikada bili u podmornici i baš nam je bio filmski doživljaj. Razne ribice svih boja i veličina plivale su oko nas, vidjeli smo i kornjaču ali i engleski brod koji su potopili u jednoj od stotine bitaka koje su se ovdje vodile.

Ako nemate klaustrofobiju onda morate ovo iskusiti.

Sljedeći dan smo imali cjelodnevni izlet po unutrašnjosti Mauricijusa.

Toliko toga smo vidjeli da ne znam odakle da počnem.

Hajdemo od kušanja vina od preukusnog voća zvanog leechee koji raste ovdje na Mauricijusu. Domaćica nas je provela kroz proizvodni pogon te objasnila kako se to radi. Proizvodnja nije laka, dosta toga moraju ručno raditi ali rezultat toga je preukusno vino koje smo mogli i kupiti u njihovoj trgovini.

Posjetili smo i lokalnu manufakturu gdje u potpunosti ručno izrađuju razne brodove. Detalji su famozni i poprilično autentični. Naravno da je Nikola uzeo jedan brod kao suvenir.

Posjetili smo i lijepi vidikovac koji je u biti neaktivan vulkan. Na Mauricijusu postoje sveukupno 22 vulkana ali niti jedan više nije aktivan, za razliku od okolnih otoka. Klima se u unutrašnjosti poprilično mijenja. Što više idemo u brdo tako je i zrak kao i temperatura puno prihvatljivija i ugodnija i upravo oko ovog vulkana postoji luksuzna zemljišta i kuće za ljude koji si to mogu priuštiti, a osim ugodne klime imaju i predivan pogled na ocean.

Vozač nas je dovezao u pokrajinu Black River gdje smo uživali u predivnom vidikovcu na kanjon i okolna brda ali i u živahnoj igri majmuna. Iako smo bili upozoreni da im ne prilazimo jer su agresivni i mogu vas ugristi ja sam ipak pomazila jednog majmuna jer me zanimalo kakva im je dlaka. Sjedio je na zidiću meni okrenut leđima, prišuljala sam se i mazila ga nekoliko sekundi on se naglo okrenuo i malo nasrnuo na mene iskešenih zubi. Odskočila sam metar iza sebe u šoku!!! Ostali turisti su mi se smijali, a bome i ja sama sebi kada je opasnost prošla i kada sam se uvjerila da neće trčati za mnom. Lekcija je naučena. NE približavajte se majmunima ma koliko vam slatki izgledali.

Posjetili smo i tvornicu ruma. Najljepša tvornica koju sam vidjela u životu okružena predivnim, čak bih rekla kraljevskim vrtom.

Naselje Chamarel zaista ima puno toga za ponuditi. Tu smo posjetili vodopad dug oko 100 m, kao i jedinstveno mjesto na cijeloj planeti; sedam boja zemlje. Na izrazito maloj kvadraturi nalazi se sedam različitih boja zemlje, a zanimljivo je to što je ovo jedina takva lokacija na Mauricijusu.

Posjetili smo i ogromno hinduističko svetište smješteno na jezeru i okruženo prelijepim parkom.

Kip Božice Durge visok 108 m dominira nad svetištem ali i ostala božanstva imaju svoje mjesto.

Predzadnji dan bio je rezerviran za odlazak na jug otoka. Izlet je uključivao gliser, kupanje, ronjenje, pješčane plaže, posjet malih otoka uz Mauricijus i pogled sa svjetionika. Već sam ranije napomenula da je 80% otoka okruženo koraljnim grebenom. Unutarnja strana lagune duboka je maksimalno 4-5 metara dok s vanjske strane počinju ozbiljne dubine. Imali smo prilike roniti na masku i uživati u pogledu na bogate koralje i tropske ribice. Skiper nas je provozao rijekom koja se ulijeva u lagunu, a zanimljiv dio nam je bio vidjeti vodopade okružene crnim kamenjem jer ne zaboravimo, otok je vulkanskog porijekla. Cijeli dan na suncu uzeo je danak i bez obzira koliko smo se pazili opet smo pocrvenili.

Red hrane, red vode, puno kupanja, a o sunčanju da i ne govorim dočekali smo i svoju zadnju noć na Mauricijusu.

Imamo osjećaj kao da smo u Stargate-u prošli kroz portal i ušetali u ovaj raj na zemlji.

Kažu: sve što je lijepo kratko traje pa je tako došlo vrijeme da se i mi vratimo kući.

Znamo da će nam se dojmovi slijegati mjesecima.

Dragi budući mladenci ako su vam tradicionalna vjenčanja i svadbe u najmanju ruku, "to much", onda vam toplo preporučujemo da izađete iz okvira očekivanja i priuštite si intimno i drugačije vjenčanje. Onako kako vi želite :)

Mi nosimo predivne, jedinstvene i egzotične uspomene sa sobom.

Mauricijus,hvala ti na gostoljubivosti i vidimo se na nekoj od godišnjica braka.

Dijana i Nikola